Priče iz boksa Rally Uncategorized

I s tačkama bi pobijedio

U Italiji su ga proglasili najboljim reli vozačem stolječa, Niki Lauda ga je nazvao automobilističkim genjem, a najveće priznanje odale su mu kolege, izabravši ga za najboljeg među njima. Jean Pierre Nicolas i danas tvrdi da je on sposoban pobijediti svugdje i svakoga, bez obzira s kakvim se vozilima održava takmičenje.

Izborom Waltera Rohrla, dvostrukog svjetskog prvaka, za vozaća stoljeća slaže se većina poklonika relija. Malo se tko može pohvaliti s četiri pobjede u Monte Carlu, Nijemcu je to uspjelo, sa četiri različita auta. Kao fabrički vozač Fiata uvjerljivo je, prvi put, slavio 1980. godine, za upravljačem Fiata 131 Abarth. Dvije godine kasnije ponovio je uspjeh s Opel Asconom 400, koja tada na papiru nije bila ravnopravna impresivnom Audi Quattru.

Malu pomoć pružili su mu meteorološki uvjeti. Tokom cijelog takmičenja staza je bila suha, što je umanjilo prednost Audijevog pogona 4×4. Postavši 1983. fabrički vozač Lancie, po treći put popeo se na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja. Čak ni Markku Alen, koji je imao više iskustva s Lanciom 037, nije mu se mogao suprostaviti. Kad je 1984.postao član Audija, nadmašio je Stiga Blomqvista i Hannu Mikkolu, koje je zatekao u njemačkoj momčadi. Učinio je to u prvom službenom nastupu za upravljačem Audija, pored dvojice iskusnih Skandinavaca, na Monte Carlu prepunom snijega.

Serija uspjeha prekinuta je samo 1981. godine, kad je slavio Jean Ragnotti, s Renaultom 5 Turbo. Rohrl se te godine nije takmičio, jer se Mercedes povukao samo sedmicu nakon potpisa ugovora, pod optužbom za varanje prije početka sezone. Otac mu je bio kamenoklesar, ali umjesto nastavljanja obiteljskog posla, sa 16 godina zaposlio se kao vozač u biskupskom ordinarijatu. Vozeći biskpa godišnje je prevaljivao više od 120000km.

Bio je uspješan i u drugim sportovima. Skijati je počeo s pet godina te je postao član acionalne selekcije, a u stolnom tenisu vadao je regijom. No, kada mu se 1968.pružila prigoda da nastupi na Bavarskom reliju odabrao je novi sport i profesiju. Takmičio se s posuđenim Fiatom 850 Coupe. Nije pobijedio, ali je na dionicama koje su išle izrdo bio najbrži. Sljedeće godine, na startu istog takmičenja, pojavio se s BMW-om 2002 TI, ali je promašio jednu od kontrola i bio diskvalificiran.

Tokom 1070 nastupio je na nekoliko takmičenja vozeći Alfu i Porsche. Uočili su ga čelnici momčadi Ford te u ruke dobiva Capri grupe 1 za njemačko prvenstvo. Nakon tri takmičenja prešao je  grupu 2 i završio na trećem mjestu nacionalnog prvenstva Njemačke. Usljedila su takmičenja izvan Njemačke. U Poljskoj je 1972.završio drugi, vodio na slavnom Olympia rallyju i pobijedio na Baltičkom. Stigao je poziv Opela te se 1973. pojavio na startu Monte Carla za upravljačem Commodorea. Bio je to uvod u sezonu, u kojoj je s Asconom osvojio europski i njemački naslov. Naslov prvaka Starog kontinenta uspio je i odbraniti, a 1975 u Grčkoj stigao je do prve pobjede na Svjetskom prvenstvu. Nažalost glavna značajka Kadetta GT/E bila je nepouzdanost te su sledeće dvije sezone bile za zaborav.

Prelazak u Fiat 1978.bio je pravi potez. Usljedile su dvije nove pobjede, a 1980.uvjerljivo se dočepao prvog naslova prvaka. Istodobno je u Njemačkoj nastupao s Lanciom Stratos. Usljedio je pogrešan korak s Mercedesom  WRC sezona je propala. Povratak u Opel nazdravio je pobedom na početku sezone  Monte Carlu. Nova Ascona 400 bila je u formi te 1982. po drugi put osvaja Svjetsko prvenstvo. No imao je i mušica te nikada nije nastupio u Finskoj. Za njega njega je 1000 jezera bo previše opasan i prilagođen skandinavskim vozačima. Nije volio ni RAC u V.Britaniji.Vožnje po blatu i magli jednostavno ga nisu privlačile. Zbog toga se nije pojavio u Engleskoj zbog čega je,premda s osvojenim naslovom u džepu,ostao bez ugovora.

Odmah ga je zgrabila Lancia i postavila za upravljač modela 037. Pobijedio je triput, ali do naslova nije došao. Možda je i mogao, ali jednostavno nije htio. Od 12 takmičenja izabrao je šest, na kojima će nastupti i od te odluke nije odstupio, premda mu se treći naslov ozbiljno smješio. Prelazak na Audi donio mu je i četvrtu pobedu u Monte Carlu. Nakon nesreće u Portugalu 1986. Audi se povukao iz Svjetskog reli prvenstva, ali je Rohrl ostao u momčadi. Takmičio se u američkom prvenstvu IMSA i DTM-u,a 1987. na legendarnom Pikes Peaku pobijedio je Peugeot i Ari Vatanena. Utrke je službeno napustio 1991. i otada je testni vozač i guru Porschea. Pedeset rođendan proslavio je 1997. na utrci oldtimera u San Remu.

5_1984_Monte_1_-_Kopie 1980-WalterRohrl-Fiat131Abarth1 75282999 audi8 monte-carlo-ralli-tarihi-16 MR WALTER ROHRL - CHRISTIAN GEISTDRFER MONTECARLO 1983 - 1 CLASSIFICATI walter-roehrl-514

Walter-Roehrl-Rallye-Monte-Carlo-fotoshowImage-a7d19bdc-445612

walterrohrlwer-kennt-sie-nicht-walter-roehrl-und-sein-beifahrer-christian-geistdoerfer-machten-in-der-1980er-jahren-den-rallye-sport-und-den-audi-quattro-in-deutschland-beruehmt-zweimal-1980-und-1982-feierte-das

Armin Mujkanović

Vozač brdskih trka, sedmostruki šampion BiH u kartingu. Piše o velikanima sporta za koji živi.

Video