Moto trke Priče iz boksa

Najslavniji vicešampion – Randy Mamola

U posljednjim krugovima GP utrke u Francuskoj 1986. godine Randy Mamola nije imao izgleda uhvatiti Eddia Lawsona. No,drugo mu je mjesto bilo osigurano, jer je trećeplasirani Novozelanđanin Graeme Crosby poprilično zaostajao. Američki se vozač tada posvetio publici i pred izlazak na startno-ciljnu ravninu digao svoju Yamahu na prednji točak. U vrludanju je čak izašao sa staze, ali se bez problema vratio, mahnuo publici i odjurio do cilja.

Tribine su se pretvorile u uzbrkano more, dok je Kenny Roberts kiptio poput vulkana. „Više nikada nećeš sjesti na moj motor. Za tebe su utrke završene!“ bjesnio je King Kenny, no srećom, šef momčadi Yamaha brzo se ohladio.

2

Mamola je bio omiljen,ali ga publika nije voljela zbog ludorija na pisti. Više od svega očaravao je neustrašivim vožnjama i strašću kojom je pristupao utrkama. Uvijek je vozio na krajnjim granicama mogućnosti. Nezaboravna je scena u Misanu, kada ga je Honda katapultirala na izlazu iz zavoja. Umjesto da se preda i pusti motor, čvrsto je uhvatio upravljač i nastavio plesati oko motora. Na kraju se poput kauboja sunožno odrazio od zemlje, ponovno zajahao motor i nastavio utrku.

Publika je pala u delirij, a televizijska snimka je zorno prikazala spektakularnu akciju. Randy Mamola je jedan od najzanimljivijih i najuzbudljivijih vozača koji se pojavio u svjetskom moto prvenstvu. Tokom 13 sezona uvijek je bio u vrhu kraljevske klase, ali nikada se nije okitio naslovom prvaka. Pobijedio je na 13 utrka, 57 je završio na podijumu, a čak u četiri navrata sezonu završavao na drugom mjestu. Prije nego je stigao na svjetsku scenu i Americi je 1978.osvojio naslov prvaka u klasi 250.

randy-mamola-600

Rođen je 1959.u San Joseu u Kaliforniji te je odrastao sanjajući o nastupima u nekoj rock grupi. Bubnjevi su bili njegov omiljeni instrument koji je započeo svirati s deset godina, no kad je sa 12 sjeo na motor i nastupio na prvoj utrci, muziku je brzo zaboravio. Na malenoj stazi Hodaka Steens u vlasništvu policijskog centra, koji se nalazio nedaleko od njegove kuće, odvozio je prve vozačke metre. Bio je toliko nizak da mu je otac preradio okvir motora, kako bi mogao samostalno uzjahati motor.

Uslijedile su prve neslužbene utrke na polju pored zračne luke u San Joseu. Brzo je napredovao i uskoro je postao jedan od najbržih juniora sjeverne Kalifornije. Idol mu je od najranijih dana bio sunarodnik Kenny Roberts, a kad je sa 14 ušao u Yamaha program i obukao žuto crnu jaknu, dobio je nadimak baby Kenny.

1801146089797

Učitelj mu je bio Ron Grant, koji mu je omogućio i prvi izlet izvan američkih granica. Na Novom Zelandu je briljirao u klasi 125GP i kao 14-godišnji debitant osvojio prvenstvo. Povratkom u Ameriku nastavio je pobjeđivati te je sa 16 godina postao pravi profesionalac i dobio licencu, nakon čega su se počele otvarati brojne mogućnosti.

Prelaskom u prvenstvo 250GP AMA u prvoj je sezoni već bio među kandidatima za pobjedu. Novi je iskorak načinio 1979. na utrci u Daytoni, kada je vozeći Bimotu u klasi 250 GP vodio žestoku bitku za vodeću poziciju s Skipom Asklandom i Freddie Spencerom. Bijelu je zastavu digao tek nakon što su mu otkazale kočnice, no ipak je ciljem prošao treći.

pic_photos_randy_mamola_01

Uz dobar nastup na tradicionalnom englesko-američkom ogledu na kraju sezone, postao je poznat i već se znalo da iz Amerike dolazi još jedan obećavajući mladi vozač. U svjetskom je prvenstvu debitovao 1979. godine na Bimoti, u klasi 250GP u Venezueli, a iste je godine na privatnom Suzukiju vozio četiri utrke klase 500GP. Mamola je odmah privukao pažnju i već je sljedeće sezone dobio tvornički Suzuki, s kojim je ostvario svoju prvu pobjedu u kraljevskoj klasi, na stazi Zolder u Belgiji.

Ponovno je pobijedio u Velikoj Britaniji i završio sezonu na drugom mjestu iza svog nekadašnjeg idola Robertsa. Već je tada postao omiljen kod publike. Smetala mu je tišina uoči starta,u koji se tada ulazilo s ugašenim motorima, koje bi vozači potom gurajući palili i kretali u utrku pa je počeo glasno pozivati publiku na navijanje.

Gledatelji širom svijeta prihvaćali su njegove pozive, a on je uzvraćao ludorijama tokom i poslije utrke. Kada je u Nizozemskoj pao u krugu zagrijavanja, vratio se pješke u boks po rezervni motor, s kojim je izašao na stazu i uz puno pozdravljanja i mahanja vozio kao da je u borbi za pobjedu. Bio je prvi koji je publici bacao svoju kacigu, rukavice i majicu.

randy_mamola

Posebnu je popularnost u Americi stekao pobjedivši u Laguna Seci čak tri puta (1981., 1983. i 1985.). Vrhunac karijere ostvario je 1986 i 1987. godine, kad je vozio za Suzuki pod komandom Robertsa. Nanizao je četiri GP pobjede, završio sezonu na trećem, odnosno drugom mjestu.

Nakon toga prelazi u momčadi Cagive, kojoj je donio prvi podij na utrci u Belgiji. Proveo je tri godine u talijanskoj momčadi, ali bez pobjeda. Kada je Cagiva ostala bez novca, prelazi u Hondu, a potom puzira jednu godinu i 1992. se vraća s Yamahom. No, ubrzo se povlači i na nekoliko godina postaje testni vozač japanske momčadi.

Umjesto povratka u Ameriku odabire Španjolsku, gdje sa suprugom i dvoje djece živi i danas. Postao je TV komentator i koluminist nekoliko moto publikacija. Upoznavši se s problemima Afrike 80-tih je postao jedan od osnivača udruge Racer for Health,koja je pomagala zdravstvenu skrb djece u Africi.Osim što je i sam donirao novac na to potistče i druge, a posljednjih godina na Ducatijevom dvosjedu vozi bogate i slavne prikupljajući novac za udrugu.

mcy0914_mega

Armin Mujkanović

Vozač brdskih trka, sedmostruki šampion BiH u kartingu. Piše o velikanima sporta za koji živi.

Video