Heroj kad je najteže

Lausitzring, moderna staza 100-injak kilometara udaljena od Berlina postala je poznata po tragičnoj nesreći u kojoj je život izgubio Michele Alboreto. Samo pet mjeseci kasnije na stazi gdje bolidi s lakoćom razvijaju više od 370 km/h teško  je stradao još jedan talijanski vozač, Alex Zanardi.

Odlazak u box 11 krugovo prije kraja utrke po gorivo bila je tek mjera predostrožnosti za vodećeg Zanardija. U želji da se što prije vrati na stazu krenuo je poput furije, a dio goriva raspršio mu se po viziru kacige. Bio je dovoljan trenutak nepažnje i izgubio je kontrolu nad bolidom. Našao se poprečno postavljen nasred staze kad je u punoj brzini naletio Alex Tagliani. U stravičnom sudaru Zanardijev bolid doslovce se prepolovio. Kako bi spriječili najgore, liječnici su mu odmah amputirali obje noge. Unatoč brzoj liječničkoj intervenciji život mu je dugo visio o niti, jer je izgubio ogromne količine krvi.

Oporavak su komplicirale i brojne frakture te stalan rizik od embolije, no Zanardi se izvukao. Iznenadio je svijet kada se za nepunu godinu nakon nesreće sa štakama i protezama popeo na pozornicu u Bologni, a uskoro je ponovno sjeo i u automobil. Na istoj stazi gdje je umalo poginuo, dvije godine kasnije odradio je posljednjih 11 krugova utrke vozeći više od 300 km/h. No ,bio je to samo uvod,jer se tigar iz Bologne nije odlučio predati.

Pet sezona natjecanja u svjetskom prvenstvu Super Turismo okrunio je sa 4 pobjede. Bile su to pobjede iz inata svima koji su sumnjali u njega. Pobjede ljudske volje, vozačkog iskustva, ali i talenta koji se nažalost nikada nije uspio dokazati u F1. Alessandro koji na početku nije volio da ga zovu Alex, s nepunih 13 godina započeo je natjecati se u kartingu. Otac vodoinstalater i majka krojačica nisu mu mogli pružiti financijsku podršku. Ipak,otac koji se i sam amaterski natjecao bio je uz njega u samim počecima. Krenuo je od nule i uskoro brojnim uspjesima pokazao svoj vozački talent. Uskoro se priključio nacionalnom prvenstvu Formule 3. Kada mu je 1991.momčad II Barone Rampante ponudila mjesto u Formuli 3000 bio je spreman. Premda je bio neiskusan, kao i momčad za koju je nastupao,pobjedio je već u prvoj utrci. Bila je to jedna od tri pobjede te sezone.

Zanardi je bio brz, razumio je što se dešava s bolidom i znao je to objasniti svojim inžinjerima. Neobično hladan i smiren, potpuna suprotnost ostalim latinskim vozačima. Sezonu je završio na drugom mjestu, a iste je godine debitirao u Španjolskoj s bolidom Jordana umjesto Michaela Schumachera, koji je već otišao u Benetton. Odradio je i preostale dvije utrke sezone. Posebno je oduševio Eddija Jordana utrkom u Japanu, ali Irac je trebao vozača s koferom sponzorskih novaca. Nije mogao priuštiti samo brzog i dobrog vozača, prije kvalitete trebao je sponzore i Zanardi je ostao bez mjesta.

Tijekom 1992. zabilježio je tek nekoliko nastupa u Minardiju, s kojim se samo jednom uspio kvalificirati za utrku. Minardijev bolid s Lamborghinijevim motorom bio je pravi promašaj i Zanardi nije imao nikakvih izgleda za ozbiljniji rezultat. Tijekom sezone odradio je testiranja za Benetton i Tyrrel, ali je na kraju mjesto dobio u Lotusu, gdje je zamjenio Miku Hakkinena. Bio je jednako brz kao i momčadski mu kolega Johnny Herbert. Bio je bolji u finom podešavanju aktivnog ovjesa, ali Lotus više nije bila momčad za pobjede. Petter Colin samo je u hvalospjevima govorio o njegovoj vožnji i radu s mehaničarima. Na utrci u Brazilu osvojio je jedan bod(ujedno i jedini u F1 karijeri), a sezonu je završio prije vremena nakon teškog izlijetanja u Belgiji.Tokom treninga popustio je ovjes i u zavoju Eau Rouge izletio je punom brzinom u ogradu. Zbog teških ozlijeda izostao je s prvih utrka u sljedećoj sezoni, a kada se ozlijedio Pedro Lamy ponovno se vratio u Lotus, no bila je to momčad na odlasku.

Kada se momčad krajem 1994.ugasila,prešao je u utrke sporskih automobila. Nastupio je samo jednom u Porsche cupu i pobjedio u Imoli. U Ameriku u Formulu CART odlazi 1996. i postaje dio momčadi Ganassi. U prvoj sezoni pobijedio je na tri utrke, sezonu završio na drugom mjestu i osvojio titulu početnika godine. U sljedeće dvije godine suvereno osvaja naslove, a nakon svake pobjede slavi vrteći se u krug gotovo na mjestu što je ubrzo postalo vrlo popularno. Njegovi uspjesi zapeli su za oko Franku Williamsu i uskoro je imao u rukama ugovor o kojem su sanjali svi vozači Formule 1. Ponuđen mu je trogodišnji ugovor koji je objeručke prihvatio i marljivo krenuo s pripremama.

Na treninzima uoči početa sezone Zanardi je oduševljavao svoje nove poslodavce, ali kada je sezona počela sve je krenulo nizbrdo. Bolid je bio neobjašnjivo nestabilan, glavni inžinjer neiskusan u Formuli 1 i ubrzo je nestalo povjerenje. Williams se udaljio zbog zdravstvenih problema i uskoro je nestala igra gluhog telefona kojoj je u velikoj mjeri kumovao Patrick Head. U nejasnim uvjetima uskoro je dosbio u nezavidan položaj. Ralf Schumacher, koji je trebao biti druga violina i kojeg je na zimskim testiranjima posramio brzinom i pripremom bolida, nizao je bodove, dok je Zanardi uzalud tražio razloge brojnih problema na svom bolidu. Situaciju je dodatno zakomplicirala i supruga Daniela koja nije odobravala nastavak karijere nakon što se rodio sin Niccolo.

U prilično misterioznoj situaciji nije osvojio niti jedan bod u momčadi Williamsa i sljedeće sezone zamjenio ga je mladi 20-godišnji Britanac Jenson Button. Prilika iz snova pretvorila se u noćnu moru. Povratak nije uspio. Jedan od najlucidnijih vozača koji se pojavio u Formuli 1 ponovno je odbačen. Po drugi put Zanardi nije uspio pokazati raskoš svog vozačkog umijeća. Uslijedio je povratak u američku Indy Formulu i stravična nezgoda u Lausitzringu. Njegov oporavak i snaga duha kojom je nadvladao sve poteškoće postali su prava inspiracija. Godine 2004. pokrenuo je vlastitu proizvodnju šasija za karting, jednostavno nazvanih Zanardi, u koje je ugradio sve svoje tehničko znanje.

Napisao je i dvije knjige (My story i My sweerest victory) u kojima opisuje svoju karijeru i borbu za povratak. Karijeru u F1 započeo je kada i Michael Schumacher, ali njegova sudbina bila je potpuno suprotna. Unatoč svima nedaćama, Zanardi je pravi heroj. Svojim emocijama nikoga ne ostavlja ravnodušnim, jer svaki put kad stavlja kacigu čini to iz čiste ljubavi prema auto utrkama.

7 (1)

Armin Mujkanović

Vozač brdskih trka, sedmostruki šampion BiH u kartingu. Piše o velikanima sporta za koji živi.

Video